"Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov..."

Već dugo hrabro koračamo kroz ovaj 21. vijek, vijek elektronike, interneta, informatike... No, svejedno mi je koji je vijek došao i gdje smo, mene interesuje gdje ostade pravopis, kultura, obrazovanje...

Tužna je činjenica da smo knjige zamijenili elektronskim "izdanjima", a novine čitamo iz fotelje na ekranu našeg računara. Sada se za momče ili djevojče kaže da su izuzetno kulturni, fini, dobri ako nam požele dobro jutro ili dobar dan. Privatni fakulteti nam svake godine daju veliki broj diplomiranih, ali nažalost - neobrazovanih mladih, a često i ljudi sa nemalim brojem godina. No, da me ne shvatite pogrešno, slični su i državni fakulteti, samo, ipak daju manji broj takvih. Diploma daje odredjeni status, ne obrazovanje!

"O tempora, o mores", govorio je Ciceron čudeći se vremenima koja su došla, smatrajući da su nerad i učmalost toliko izmijenili mlade ljude da čak ni smrt na njihovim licima ne izaziva nikakvu promjenu. O, koliko bi se iznenadio Ciceron kada bi vidio današnju mladež.

Ipak, najveću tugu izazivaju pripadnici tzv. akademske zajednice, koju, nažalost po zanimanju, čine profesori i studenti. Ovih dana gledam jedan grafit - velika je razlika izmedju seljaka i seljačine... I razmišljam o njemu, o njegovoj istinitosti. Samo se sjetim onog našeg divnog, finog seljaka, koji nam je stvorio i očuvao državu, narod nahranio. I onda, nažalost, vidim i seljačinu - "modernog" čovjeka, sa zlatnim lancem oko vrata, ključevima "bijesnog" auta, stečenim modernim oblicima biznisa (ili poslijeratno naslijedje ili rektalni alpinizam), punog ponosa. Samo, ne znam na šta ponosan?! Da li na svoju iskrivljenu sliku moralnih vrijednosti, da li na svoju bogatu kolekciju nepročitanih knjiga, broj uvrijedjenih ljudi....?!

Da slika bude još tužnija, medju "seljačinama" imamo i mlade ljude. Pa čak i pojedine studentske lidere koji, muko moja, i dan danas rječicu "ne" pišu sastavljeno sa glagolom, ne stide se da javno objave da su "uspIješni" mladi ljudi koji "nesumLjaju" u budućnost ove države, "jeL" su oni avangarda, oni koji danas vode "diJo" akademske zajednice, "koi" će sutra da vode ovu državu, "jeL su mediski i radiski pokriveni", pa mogu javno, u etru da kažu da na Univerzitetu postoje studenti koji namjerno dižu dževu...

Ne, nije prvi april, nije šala, ovo su riječi prepisane što iz moje lične prepiske sa odredjenim studentima (nomina sunt odiosa!), što njihove javno objavljene riječe. Dakle obavljene, ne izrečene, pisani trag postoji i danas, sem u slučaju capo di tutti capi našeg Univerziteta. E sad, ko se i dalje pita šta je čudno u ovoj mojoj pisaniji - dragi moji, rječica "ne" se uvijek piše odvojeno od glagola; izmedje Ivice i Osmana nema Jovana (da bih zadovoljio multikuluturalnost "naše" države metaforički predstavljam da izmedju I i O nema J); postoji "mediJski" i "radiJski" prostor; jer je veznik, a "jel" je nepravilno i nepotrebno skraćeni upitni oblik od "je li"; postoji sumnja, ovo drugo ne znam ni šta je...

Od moje sedamdesetjednogodišnje bake sam saznao da je dževa izraz za buku, larmu. Mnogo je, nažalost, primjera nepismenih ljudi tamo gdje ih ne bi trebalo biti.

Studenti moji, asistenti i profesori, čovjek se uči dok je živ. Nije sramota u slobodno vrijeme uzeti knjigu, i pročitati je. Nije sramota ne znati, sramota je ne htjeti znati. Moje skromno mišljenje je da asistenti mogu i moraju najviše da urade. Imaju status koji im dozvoljava da podučavaju, a takodje imaju i prostor da uče. Oni su budući profesori, koji zabludjele ovce (studente) mogu izvesti na pravi put. Očigledno je da sadašnji "studentski lideri" nisu u stanju da se uhvate u koštac sa narastujućim populizmom politizacije društva gdje se više cijeni partijska knjižica od nekog nagradjenog romana.

Hvala na pažnji, sad možete da se vratite na "Facebook" gdje možete da pregledate vaša obavještenja, pardon - notifikacije. A o politizaciji - drugi put malo više ...

P.S. Svaka sličnost sa pojedincima sasvim je namerna